Pucanj u nogu Europske unije: zatvarali su nuklearke, a sada moraju graditi mrežu

Europa je odlučila smanjivati emisije, širiti obnovljive izvore i smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima. Ciljevi su razumljivi. Ali dio europskih država prebrzo je odustao od nuklearne energije, a da nije unaprijed osigurao sve zamjene koje pouzdan elektroenergetski sustav treba.

Nuklearne elektrane proizvode velike količine struje uz vrlo niske emisije tijekom životnog ciklusa i mogu raditi neovisno o suncu i vjetru. Zato zatvaranje sigurne postojeće elektrane bez pravodobne zamjene može biti skupa strateška pogreška. To ne znači da su obnovljivi izvori problem — nego da se cijeli sustav mora planirati zajedno.

Njemačka je ugasila posljednje reaktore 2023.

Njemačka je u travnju 2023. ugasila svoja posljednja tri nuklearna reaktora. Odluka je imala dugu političku povijest i bila povezana i sa stavovima javnosti prema nuklearnoj sigurnosti, osobito nakon nesreće u Fukushimi. Nije točno reći da su nuklearke zatvorene isključivo zbog obnovljivih izvora, ali gašenjem je sustav izgubio postojeću proizvodnju s niskim emisijama koju je trebalo nadomjestiti drugim izvorima, uvozom ili manjom potrošnjom.

Ključno pitanje za svaku državu trebalo bi biti: čime ćemo nadomjestiti proizvodnju, koliko će to koštati i hoće li sustav ostati pouzdan?

Nuklearna energija spada među najčišće izvore po emisijama

Usporedbe životnog ciklusa uzimaju u obzir ne samo rad elektrane nego i gradnju, gorivo, materijale i razgradnju. Tipične medijalne procjene često navode oko 13 grama CO₂-ekvivalenta po kilovatsatu za nuklearnu energiju i vjetar, 43 za solarnu energiju, 486 za prirodni plin te oko 1.001 za ugljen. To su orijentacijske vrijednosti, a ne univerzalne brojke za svako postrojenje.

Nuklearna energija nije bez izazova: nove elektrane traže velika ulaganja i vrijeme, a radioaktivnim otpadom mora se upravljati dugoročno. Ipak, njezin nizak ugljični otisak čini je relevantnom u raspravi o dekarbonizaciji.

Mreža je slaba karika tranzicije

Solarni paneli najviše proizvode kad ima sunca, a vjetroelektrane ovise o vjetru. Potrošnja industrije i kućanstava ne prati nužno taj ritam. Zato su potrebni dalekovodi, trafostanice, jače distribucijske mreže, skladišta, fleksibilna potrošnja i prekogranične veze.

Europska komisija je u Akcijskom planu za elektroenergetske mreže iz 2023. procijenila da je tijekom tog desetljeća potrebno oko 584 milijarde eura ulaganja u mreže. Komisija je također upozorila da je približno 40 posto europskih distribucijskih mreža starije od 40 godina. Bez modernizacije se novi izvori, punionice i elektrificirano grijanje ne mogu brzo i pouzdano povezivati.

Europa i dalje treba nuklearnu energiju

Prema podacima za 2024., obnovljivi izvori činili su približno 47,5 posto bruto proizvodnje električne energije u EU-u, nuklearna energija 23,3 posto, a fosilna goriva oko 28,3 posto. Brojke su zaokružene i ovise o statističkoj kategoriji.

To pokazuje da nuklearna energija i dalje daje više od petine europske električne energije. Kad država zatvori nuklearnu elektranu, nedostajuću struju mora nadoknaditi drugim izvorima ili uvozom. Ako uskoči plin ili ugljen, emisije mogu porasti; ako se računa na uvoz, važni su dostupnost kapaciteta i cijene u susjednim zemljama.

Industrija ne može raditi na političkim sloganima

Čelik, kemijska industrija, gnojiva i podatkovni centri trebaju velike i pouzdane količine energije. Visoke cijene ili nesigurna opskrba mogu odgoditi ulaganja i smanjiti konkurentnost. Ipak, zatvaranje nuklearki nije jedini uzrok europskih industrijskih problema: utjecali su i cijene plina, ruska invazija na Ukrajinu, globalna konkurencija, porezi i regulacija.

Ozbiljna usporedba zato mora gledati ukupne troškove sustava: proizvodnju, mrežu, skladištenje, rezerve i dostupnost struje u satima najveće potrošnje — ne samo cijenu jednog kilovatsata iz pojedinog izvora.

Što bi Europa trebala napraviti?

• Sačuvati sigurne postojeće nuklearne kapacitete kada je nastavak rada tehnički i ekonomski opravdan.
• Širiti obnovljive izvore paralelno s ulaganjima u mrežu, skladištenje i fleksibilnost.
• Ubrzati modernizaciju dalekovoda, trafostanica i distribucijskih mreža.
• Planirati zamjenu elektrana prije zatvaranja, a ne nakon što nastane manjak.
• Objavljivati usporedive podatke o troškovima, emisijama, sigurnosti opskrbe i utjecaju na industriju.

Zaključak: čista energija treba i zdrav razum

Europa ne mora birati između obnovljivih izvora i nuklearne energije. Vjetar i sunce smanjuju emisije, nuklearna energija daje stabilnu niskougljičnu proizvodnju, a mreže i skladišta pomažu da sve radi zajedno.

Pravi pucanj u nogu nije ulaganje u obnovljive izvore. To je zatvaranje vrijednih proizvodnih kapaciteta bez pravodobnog, pouzdanog i gospodarski održivog plana njihove zamjene. Ako Europa želi ostati industrijska sila, energetska politika mora se temeljiti na fizici, ekonomiji i dugoročnom planiranju — a ne na uvjerenju da će se složen sustav sam prilagoditi političkim rokovima.

Izvori

• Eurostat — Nuclear energy statistics
• Vijeće EU-a — Kako se proizvodi i prodaje električna energija
• Europska komisija — EU Action Plan for Grids
• Europski parlament — Izazovi modernizacije mreža
• Usporedne procjene emisija životnog ciklusa

Napomena: podaci su zaokružene usporedne procjene; prije daljnjeg citiranja provjeriti najnovije statistike i metodologije izvora.